Uz jutarnji čaj na terasi,
Sa slašću degustiram i svađu
Vrabaca i svraka…
Sa slašću degustiram i svađu
Vrabaca i svraka…
Ubrzo me opaze
Pa prhnu u zamagljeno nebo,
I ne vraćaju se
Do sljedećeg jutra.
Pa prhnu u zamagljeno nebo,
I ne vraćaju se
Do sljedećeg jutra.
Ptice ne vole ljude.
Možda je bogohulno, Bože,
Ali prava je šteta
Što sam uopšte
Čovjek!
Ali prava je šteta
Što sam uopšte
Čovjek!
Нема коментара:
Постави коментар