U njima, sestro,
Stala su mnoga ljeta,
Otkosi koje
Uhvatila je kiša,
Zelene šljive
I crni dudovi;
U njima
Ja vidim svaku travku,
Puteljak svaki
Bogićeva laza,
Ukradeno voće
I Vasvijine kletve
Za isto;
Komade vruća hljeba
Prepune sira,
Dopola pojedene jabuke,
Akšamluke
Okićene svicima...
I budu one nekad zelene,
Nekad su plave,
Pa i crvene(!)
Kao trešnje zavičajne,
Kao krv naša
Koja nikada neće
Postati
Voda!
Rožaje, 13.12.2019.