Više i ne pamtim Bajrame
U kojima je očeva vedrina
Ispunjavala kuću
Umjesto u snažni zagrljaj
Jutros padam u pjesmu
Iz koje vrišti
Tišina
27. maj 2026.
SARAJEVSKI CIKLUS
I
Sada i nema mjesta u Sarajevu
Kojim bih prošao
A da se ne sjetim Tebe
Decenija koračanja ulicama
Gledanja Grada sa uzvišenjâ
Ostavilo je traga u očima
Od Vijećnice do Vječne vatre
Stalo je toliko drhtaja
Da seizmografi to bilježe
Kao zemljotrese
Koje samo mi
Osjećamo
II
Na fotografijama od prije samo par godina
Tek po očima mogu
Prepoznati sebe
Po kosi popanuo pepeo nesanicâ
Po licu brazde - tragovi trpljenja
Samo iz očiju govori duša:
Ja ne starim
Dječak sam iz provincije
Zaljubljen u Grad!
III
Ako bi sve naše riječi
Pretvorili u brojku
Matematika bi pred njom nemoćno uginjala ramenima
Bila bi to priča
Duža od bilo koje priče
Iz hiljadu i jedne noći
Roman-rijeka bez ušća
Pjesma iznad Pjesme nad pjesmama
KOLORIT BOLA
za Aldemara Ibrahimovića
Na svakoj slici nemiri duše
Skrivene priče o Kasabi
I boje - jedne druge guše
Trulež vjekova na tarabi
Kaldrme ispod asfalta mrka
Tek na platnima imaju duše
Užurbanost, besciljna trka
Betonski zidovi što čatmu ruše
A iznad svega: kolorit bola
Zinuta usta bez igdje daha
Velike priče, istina gola
Ljudska budućnost u vidu praha.
04/05. ramazan 1447. h. g.
DVIJE BEZNASLOVNE
***
Crna je poput tuša
Krv ove pjesme, rime
Prije će da se zgruša
No da šikne iz zime
Porađam je govoreći:
Ne boj se, ludo, dođi
Prozbori o nesreći
Do kostiju izglođi
Ne budi prestrašena
Prigrliće te stvarno
Asfaltom strašna sjena
Što prikrada se kvarno
***
Kafa u gradu prije sedam
Na miru u se da zagledam
Dok vrane kljucaju beton sivi
Po navici kao na njivi
Pitanja mnoga da se roje
Preispitati nespokoje
Može li čovjek u ovom dobu
Ičem se nadati osim grobu
Šta nas to Tamo golemo čeka
Pustinja ili Modra rijeka?
Пријавите се на:
Постови (Atom)