JESEN, TU JE

 

Kroz prozor gledam: tu je jesen,

A gdje su ljudi, gdje je smijeh;

Posve budan, a baš zanesen,

Griješnik što obnavlja grijeh. 

 

Ima li ičeg osim rime

I teškog neba iznad ptica;

Sleđeno sve i prije zime,

Puni dlanovi praznog lica. 

 

Kroz prozor, evo: jesen, tu je

I pticâ crnih glas se gubi...

I baš ničeg, ničeg u nama

 

Osim što srce deklamuje

Kako bi valjalo da se ljubi -

Sebe u dušu... A svud je tama...