BAJRAMSKA

 

Više i ne pamtim Bajrame

U kojima je očeva vedrina

Ispunjavala kuću

Umjesto u snažni zagrljaj

Jutros padam u pjesmu

Iz koje vrišti

Tišina

27. maj 2026.

SARAJEVSKI CIKLUS

I

Sada i nema mjesta u Sarajevu

Kojim bih prošao

A da se ne sjetim Tebe

Decenija koračanja ulicama

Gledanja Grada sa uzvišenjâ

Ostavilo je traga u očima

Od Vijećnice do Vječne vatre

Stalo je toliko drhtaja

Da seizmografi to bilježe

Kao zemljotrese

Koje samo mi

Osjećamo

II

Na fotografijama od prije samo par godina

Tek po očima mogu

Prepoznati sebe

Po kosi popanuo pepeo nesanicâ

Po licu brazde - tragovi trpljenja

Samo iz očiju govori duša:

Ja ne starim

Dječak sam iz provincije

Zaljubljen u Grad!

III

Ako bi sve naše riječi

Pretvorili u brojku

Matematika bi pred njom nemoćno uginjala ramenima

Bila bi to priča

Duža od bilo koje priče

Iz hiljadu i jedne noći

Roman-rijeka bez ušća

Pjesma iznad Pjesme nad pjesmama

KOLORIT BOLA

 

        za Aldemara Ibrahimovića

Na svakoj slici nemiri duše

Skrivene priče o Kasabi

I boje - jedne druge guše

Trulež vjekova na tarabi

Kaldrme ispod asfalta mrka

Tek na platnima imaju duše

Užurbanost, besciljna trka

Betonski zidovi što čatmu ruše

A iznad svega: kolorit bola

Zinuta usta bez igdje daha

Velike priče, istina gola

Ljudska budućnost u vidu praha.

04/05. ramazan 1447. h. g.

DVIJE BEZNASLOVNE

***

Crna je poput tuša

Krv ove pjesme, rime

Prije će da se zgruša

No da šikne iz zime

Porađam je govoreći:

Ne boj se, ludo, dođi

Prozbori o nesreći

Do kostiju izglođi

Ne budi prestrašena

Prigrliće te stvarno

Asfaltom strašna sjena

Što prikrada se kvarno

***

Kafa u gradu prije sedam

Na miru u se da zagledam

Dok vrane kljucaju beton sivi

Po navici kao na njivi

Pitanja mnoga da se roje

Preispitati nespokoje

Može li čovjek u ovom dobu

Ičem se nadati osim grobu

Šta nas to Tamo golemo čeka

Pustinja ili Modra rijeka?