I
Sada i nema mjesta u Sarajevu
Kojim bih prošao
A da se ne sjetim Tebe
Decenija koračanja ulicama
Gledanja Grada sa uzvišenjâ
Ostavilo je traga u očima
Od Vijećnice do Vječne vatre
Stalo je toliko drhtaja
Da seizmografi to bilježe
Kao zemljotrese
Koje samo mi
Osjećamo
II
Na fotografijama od prije samo par godina
Tek po očima mogu
Prepoznati sebe
Po kosi popanuo pepeo nesanicâ
Po licu brazde - tragovi trpljenja
Samo iz očiju govori duša:
Ja ne starim
Dječak sam iz provincije
Zaljubljen u Grad!
III
Ako bi sve naše riječi
Pretvorili u brojku
Matematika bi pred njom nemoćno uginjala ramenima
Bila bi to priča
Duža od bilo koje priče
Iz hiljadu i jedne noći
Roman-rijeka bez ušća
Pjesma iznad Pjesme nad pjesmama
Нема коментара:
Постави коментар