OČI MAJE MURATOVIĆ

U njima, sestro,

Stala su mnoga ljeta,

Otkosi koje

Uhvatila je kiša,

Zelene šljive

I crni dudovi;

U njima

Ja vidim svaku travku,

Puteljak svaki

Bogićeva laza,

Ukradeno voće

I Vasvijine kletve 

Za isto;

Komade vruća hljeba

Prepune sira,

Dopola pojedene jabuke,

Akšamluke

Okićene svicima...

I budu one nekad zelene,

Nekad su plave,

Pa i crvene(!)

Kao trešnje zavičajne,

Kao krv naša

Koja nikada neće

Postati

Voda!

Rožaje, 13.12.2019.